NE ZABORAVI NIKAD KO SI
Kako ostati i opstati srbin u Makedoniji

Ovaj kutak je namenjen srbima koji zive u Makedoniju,
kao i svim ljudima dobre volje
Koliko primecujem ima dosta strana i blogova koji su sa slicnim ciljem ali su se pretvorila vise u glasila dve najvece partije u Makedoniji SDSM i VMRO DPMNE,pa tako sad umesto da se angazuju za gradjane srpske nacionalnosti, nihove probleme i potrebe oni su postali glasila ovih dveju najvecih partija. Pri tome drzeci jednu ili drugu stranu oni zavode i srpski zivalj u Makedoniji, dok se stvari koji se ticu srba i srpstva zanemaruju i ostaju negde u zapecku.
Kad sam odlazio iz Kumanova, spomenik na Zebrnjaku kao najvisa tacka, uvek je bio poslednji objekt koji sam mogao videti i koji me je ispracao u svet. A opet kad sam dolazio je bio prvi koji mi je pozeleodo brodoslicu i koji me je pozdravljao.
SUNCE IZNAD ZEBRNJAKA
Gordo nad Kumanovom stoji
razrusen i potkopan al' jak
svedoci gde su pali heroji
kad je uzmicao petvekovni mrak.
Svakoj sili on hrabro prkos
pred njim pada smutnja i laz svaka
a vetar lepse dane donosi
kad zaduva iznad Zebrnjaka.
Gordo stoji i svuda te prati
veruj on te pravim putev vodi
ako neznas on ce izlaz znati
od svih ce zebnja da te oslobodi.
I kad pomislis da si ost'o sam
da neces lako izaci iz mraka
glavu gore stize novi dan
eno svice iznad Zebrnjaka.
Obicno za srbe ciji su koreni stari vekovima ili vise desetina godina na ovim prostorima, pokolenja koja su rodjena ovde, zajednicko je da govore makedonski jezik posto su izrasli u takvoj sredini, ali oni koji su ucili spsku skolu znaju i srpski. Nazalost srpskih skola je sve manje tako da deca srpske nacionalnosti retko znaju da govore i da pisu srpskim jezikom. Zato nije cudo sto se dosta njih asimilira promeni prezime nadajuci se pri tome da ce bolje napredovati na poslu kao makedonac.
Ja sam imao tu srecu da ucim (bar) prvih 4 razreda na srpskom jeziku sto mi je pomoglo da donekle naucim i jezik, tako da sada mogu da napisem i :
JEDNA PESMICA NA SRPSKOM
Pisem jednu pesmicu na srpskom
reci se ko biseri nizu,
al mi nesto bas do pesme nije
brinem se za buducnost blizu.
Ucio sam o Milosu i Vuku
i srpstvo mi u srcu ostade
al citanke promenise stare
drugim uce narastaje mlade.
Ko ce sutra srbinom se zvati
kad se srpski i neuci vise
i dal ce sutra jos nekoga biti
na srpskome pesmu da napise.
Ne lomite grane jos nejake
ne kljucajte za sobom sva vrata
shvatit cete gresku mozda kasno
srbina je dobro imati za brata.
Ono kad smo se podelili kad smo od velike drzave postali mali i kad nam se izdesavalo jos dosta
losih stvari.
Ali neke stvari ostaju...
STARI ZAVET
Ujutro kad probudi me sunce
cujem goluba pod strejom mi guce,
a soba mi u neredu stoji
kako mi je ostala od juce.
Pred vratima ker me docekuje
dobrocudan i veran ko prije
na bunaru izpljuskah se vodom
godi mi, hladna kao prije.
Stari dud usred dvorista stoji
u granama skriva tajne nemo
njegova mi hladovina prija
a nekad je ded pod njim dremo.
Bas nista se promenilo nije
al' neka nas kletva gadna stigla
nasred puta stavise nam rampu
preko noci granica je nikla.
Do juce nam jedna majka bila
da nas cuva i sve da nas hrani
sad neka strana vojska stala
i od brace hoce da me brani.
Da zabrane ptici da jatu svom zuri
da ne ide k' moru krivudavoj reci
sad sam ovde, al' uvek cu znati
Ko sam? Sta sam ? i ko su mi petci.
Na zidu stoji slika pokojnog dede.
sa sajkacom umro, dao zavet sebi,
ako stari zavet nekad izneverim
ni mrtav mi oprostio ne bi.
Kad je bilo bombardovanje, neponovilo se nikad i nigde

CRNE PTICE
Vec duze vreme u sitne sati cuje se buka
leti jato crnih ptica NATO aviona
probudim se u grudima mi muka
k'o da sam cuo posmrtna zvona.
Danju ih ponekad vidim, bljesnu im krila visoko
na severu u plavetnilo neba zarone
onda se cuje podmukli tutanj duboko
kad izruce svoje smrtonosne tone.
Nemocan samo kunem i psujem
imali neke sile da im se sveti
da vise nikad taj zvuk ne cujem
i da bog da nijedan vise ne poleti.
Te bombe ubijaju decu i pale
pitam se sta su oni krivi u svemu
ruse kuce i fabricke hale
sto im se neko ne uklapa u semu.
U PAKAO SRECNO
Mi bojimo se svetla novog danaod rodjenja u grcu smo vecnopatnja nam je ko dusevna hranastegni zube U PAKAO SRECNO
Nas je dom ko pustinjska satranas ne raduje ni sunce prolecnoza tren oka rasplamsa se vatravidimo se U PAKAO SRECNO
Srca su nasa dobre volje i nad tudjim grobom svako bi zaplak'oKo nam onda stvara bojno poljesrescemo se SRECNO U PAKAO!
Uvek nam se umesaju stranciiako se od svog ne delimo lakonajgori smo, kazu, mi balkancipozdrav nas je SRECNO U PAKAO!
ZEMLJA IGRACKA
Dal je zemlja igracka tek malena cigra s kojom se neko izdaleka igra?
Dali gospodare zemljom stvarno ljudi
ili covek mozda zivi u zabludi?
Dali zemlja hoce takvog gospodara
da prirodu rusi i pustinju stvara?
SA oruzjem i silom imperiju gradi,
a pola covecanstva umire od gladi.
Mozda ima Nekog sto ce da nam sudi
dali se spravom mi nazivamo ljudi.
Dal je covek - covek il' je covek - zver
mozda tu uloge nisu podeljene fer.
razrusen i potkopan al' jak
Obicno za srbe ciji su koreni stari vekovima ili vise desetina godina na ovim prostorima, pokolenja koja su rodjena ovde, zajednicko je da govore makedonski jezik posto su izrasli u takvoj sredini, ali oni koji su ucili spsku skolu znaju i srpski. Nazalost srpskih skola je sve manje tako da deca srpske nacionalnosti retko znaju da govore i da pisu srpskim jezikom. Zato nije cudo sto se dosta njih asimilira promeni prezime nadajuci se pri tome da ce bolje napredovati na poslu kao makedonac.
Ja sam imao tu srecu da ucim (bar) prvih 4 razreda na srpskom jeziku sto mi je pomoglo da donekle naucim i jezik, tako da sada mogu da napisem i :
JEDNA PESMICA NA SRPSKOM
Pisem jednu pesmicu na srpskom
reci se ko biseri nizu,
al mi nesto bas do pesme nije
brinem se za buducnost blizu.
Ucio sam o Milosu i Vuku
i srpstvo mi u srcu ostade
al citanke promenise stare
drugim uce narastaje mlade.
Ko ce sutra srbinom se zvati
kad se srpski i neuci vise
i dal ce sutra jos nekoga biti
na srpskome pesmu da napise.
Ne lomite grane jos nejake
ne kljucajte za sobom sva vrata
shvatit cete gresku mozda kasno
srbina je dobro imati za brata.
reci se ko biseri nizu,
al mi nesto bas do pesme nije
brinem se za buducnost blizu.
Ucio sam o Milosu i Vuku
i srpstvo mi u srcu ostade
al citanke promenise stare
drugim uce narastaje mlade.
Ko ce sutra srbinom se zvati
kad se srpski i neuci vise
i dal ce sutra jos nekoga biti
na srpskome pesmu da napise.
Ne lomite grane jos nejake
ne kljucajte za sobom sva vrata
shvatit cete gresku mozda kasno
srbina je dobro imati za brata.
losih stvari.
Ali neke stvari ostaju...
STARI ZAVET
Ujutro kad probudi me sunce
cujem goluba pod strejom mi guce,
a soba mi u neredu stoji
kako mi je ostala od juce.
Pred vratima ker me docekuje
dobrocudan i veran ko prije
na bunaru izpljuskah se vodom
godi mi, hladna kao prije.
Stari dud usred dvorista stoji
u granama skriva tajne nemo
njegova mi hladovina prija
a nekad je ded pod njim dremo.
Bas nista se promenilo nije
al' neka nas kletva gadna stigla
nasred puta stavise nam rampu
preko noci granica je nikla.
Do juce nam jedna majka bila
da nas cuva i sve da nas hrani
sad neka strana vojska stala
i od brace hoce da me brani.
Da zabrane ptici da jatu svom zuri
da ne ide k' moru krivudavoj reci
sad sam ovde, al' uvek cu znati
Ko sam? Sta sam ? i ko su mi petci.
Na zidu stoji slika pokojnog dede.
sa sajkacom umro, dao zavet sebi,
ako stari zavet nekad izneverim
ni mrtav mi oprostio ne bi.
Kad je bilo bombardovanje, neponovilo se nikad i nigde

Kad je bilo bombardovanje, neponovilo se nikad i nigde
CRNE PTICE
Vec duze vreme u sitne sati cuje se buka
leti jato crnih ptica NATO aviona
probudim se u grudima mi muka
k'o da sam cuo posmrtna zvona.
Danju ih ponekad vidim, bljesnu im krila visoko
na severu u plavetnilo neba zarone
onda se cuje podmukli tutanj duboko
kad izruce svoje smrtonosne tone.
Nemocan samo kunem i psujem
imali neke sile da im se sveti
da vise nikad taj zvuk ne cujem
i da bog da nijedan vise ne poleti.
Te bombe ubijaju decu i pale
pitam se sta su oni krivi u svemu
ruse kuce i fabricke hale
sto im se neko ne uklapa u semu.
U PAKAO SRECNO
Mi bojimo se svetla novog dana
od rodjenja u grcu smo vecno
patnja nam je ko dusevna hrana
stegni zube U PAKAO SRECNO
Nas je dom ko pustinjska satra
nas ne raduje ni sunce prolecno
za tren oka rasplamsa se vatra
vidimo se U PAKAO SRECNO
Srca su nasa dobre volje
i nad tudjim grobom svako bi zaplak'o
Ko nam onda stvara bojno polje
srescemo se SRECNO U PAKAO!
Uvek nam se umesaju stranci
iako se od svog ne delimo lako
najgori smo, kazu, mi balkanci
pozdrav nas je SRECNO U PAKAO!
ZEMLJA IGRACKA
Dal je zemlja igracka tek malena cigra
s kojom se neko izdaleka igra?
Dali gospodare zemljom stvarno ljudi
ili covek mozda zivi u zabludi?
Dali zemlja hoce takvog gospodara
da prirodu rusi i pustinju stvara?
SA oruzjem i silom imperiju gradi,
a pola covecanstva umire od gladi.
Mozda ima Nekog sto ce da nam sudi
dali se spravom mi nazivamo ljudi.
Dal je covek - covek il' je covek - zver
mozda tu uloge nisu podeljene fer.
Dali gospodare zemljom stvarno ljudi
ili covek mozda zivi u zabludi?
Dali zemlja hoce takvog gospodara
da prirodu rusi i pustinju stvara?
SA oruzjem i silom imperiju gradi,
a pola covecanstva umire od gladi.
Mozda ima Nekog sto ce da nam sudi
dali se spravom mi nazivamo ljudi.
Dal je covek - covek il' je covek - zver
mozda tu uloge nisu podeljene fer.
Нема коментара:
Постави коментар