четвртак, 16. јул 2015.

PESMA POSVECENA TEBI





Naravno da sam stihove poceo pisati kao pubertetlija  i gro pesama napisao sa pocetkom mojih dvadesetih kada sam pisanje stihova zamenio ,, komponovanjem", odnosno izmisljanjem muzike na te moje stihove.U zrelijim godinama sam retko pisao, pritisli drugi problemi i druge obaveze, jedna od retkih pesama  koju sam tada napisao je  pesma posvecena mojoj zeni, jedna i jedina  pesma za moju jedinu.



PESMA POSVECENA TEBI

Ne kupih ti lancice zlatne
                                                        Ne poklonih ti cvece ni ogrlice skupe
                                                        ni prstenje ti ne dadoh sa kamenjem dragim
                                                        al' kad me nije bilo makar jedan dan
                                                        zeljno si me cekala sa pogledom blagim.

                                                         Ne vodih te na shoping i putovanja skupa
                                                         ne odvedoh te na letovanja ni zimovanja
                                                         ne odosmo ni do mora,
                                                          al' u tvom glasu nikad ne primetih
                                                         ljutnju ili zvuk prekora.

                                                          Kraj mene si prosla sve nedace i krize
                                                          i poslove teske od jutra do noci
                                                          kraj mene si navikla na muke,
                                                          nagradu nikad trazila mi nisi
                                                          dovoljno je bilo da ti pruzim ruke.

                                                           Ceo zivot posvetila si kuci i deci
                                                          pored teskog rada u fabrickoj hali
                                                          ne zavide nikad onome sto ima,
                                                           dovoljno ti bilo sto se zakucismo 
                                                           i sto odgajismo dva sokola dva sina.

                                                           Zato ovu pesmu posvecujem tebi
                                                            kao skromni dar i naknadu malu
                                                           pesmu da  napisem bar to mogu,
                                                           da ti zahvalim  za sve sto imam 
                                                           a imam dosta... i srecu i slogu.



Нема коментара:

Постави коментар